Dobro došli u Isfahan

Isfahan - grad u kojem zastaje dah

(Video: Dobro došli u Isfahan)

Treći najveći grad u Iranu (oko 1,6 miliona stanovnika) i jedan od tri koji pripadaju „zlatnom trouglu“ gradova od kulturno-historijskog značaja, najljepši je i najkitnjastiji od svih. Nalazi se na 1600 metara nadmorske visine iranskog platoa, sa jednom od najvećih industrijskih zona.

Većina kulturno-istorijskih znamenitosti Isfahana izgrađene su u prvoj polovini XVII vijeka od strane Šaha Abbasa I koji je želio napraviti grad od koga će zastajati dah. Svi koji su posjetili Isfahan slažu se da je uspio u tome.

Izgradio je i novo gradsko jezgro, kao i drugi po veličini stari gradski trg na svijetu – Imamov trg (Meydān-e naqš-e ğahān) površine 510 m x 160 m, koji se nazivao i Trg šaha Abbasa (Meydān-e šāh Abbās). Ovaj impozantni trg, koji je u XVII vijeku sagrađen kako bi se na njemu igrao polo (popularan perzijski sport kojeg su prihvatili Englezi), i na kojem se na četiri strane nalaze četiri impozantna arhitektonska spomenika, UNESCO je 1979. proglasio svjetskom kulturnom baštinom.

Historijske građevine i spomenici Isfahana čine ovj grad muzejkom pod vedrim nebom, pa stoga nije nimalo čudno što ga Iranci nazivaju Nesf-e džahan (Nesf-e ğahān) što bi u prevodu značilo "pola svijeta". Mostovi Siose pol (Sī-o-se pol) i Pol-e hadžu (Pol-e Xāğū) uz veleljepni trg Nakš-e džahan (Naqš-e ğahān) i Imamovu džamiju, prepoznatljivi su simboli ovog čarobnog grada. Palače i karavansaraji, džamije i stare crkve dodatni su razlog da se posjetitelju iranska izreka: "Ko vidi Isfahan, vidio je pola svijeta.", učini posve prihvatljivom. 

U Isfahanu se nalazi jedan od četiri najveća pokrivena bazara u Iranu - Veliki bazar (Bāzār-e bozorg), a dio oko Imamovog trga, unutrašnji i spoljašnji, osim širaskog ima najbolju ponudu suvenira na jednom mjestu.

Monumentalni ulaz u Isfahanski bazar - kapija Kejsarije (Qeysariyye), jedno je od četiri arhitektonska obilježja čuvenog trga. Drugo predstavlja jedna od tri isfahanske palate - Palata Ali Kapu ( Kāx-e Ālī Qāpū), a treće i četvrto obilježje Imamovog trga predstavljaju dvije džamije toliko lijepe, da osim što su dio UNESCO-ve baštine, spadaju i među nekoliko najljepših na svijetu.

Arhitektonski gledano, perzijske džamije i samim izgledom prilično se razlikuju od turskih i arapskih. Osim prelijepih, dekorisanih kupola sa ispupčenim kubetima, monumentalni ulaz u njih sa jedne, dvije, ili sve četiri strane, ukrašen je bogato, reljefno dekorisanim lukom u predvorju, koji se na perzijskom naziva „ivan“ (īwān). Plavo-žuta, akustična Šahova džamija (Masğed-e Emām) i bež-plava nazvana po njegovom cijenjenom zetu iz Libana - Džamija šejh Lutfullaha (Masğed-e Šeyx Lotfollāh), sa najfinijim primjerima kaligrafske dekoracije i zlatnim prikazom pauna unutar kupole, spadaju u vrh perzijske i uopšte, svjetske sakralne arhitekture. S obzirom na to da se Iran ubraja u izuzetno trusno područje, još prilikom gradnje (početak XVII vijeka) unutar stubova je ugrađeno olovo kao svojevrstan amortizer u slučaju zemljotresa.

Na samom trgu, u jednoj od uličica nalazi se interesantna čajdžinica zvana Azadegan (Āzādegān). Unutar uzdužnog hodnika lokala, sa plafona i po zidovima, vise čajnici i lampe, ramovi i kutlače, nargile i samovari, predmeti za koje ponekad imate utisak da će svakog momenta pasti na vaš sto. Narudžba u klasičnom smislu ovdje - ne postoji. Vlasnik-kelner, samo će pogledati koliko vas je sjelo za udužni sto i donijeti vam čajnik sa crnim čajem i čašama, praćen činijom sa nekoliko perzijskih slatkiša.

Najvažnija i najposjećenija od tri stare isfahanske palate - Palata Čehel Sotun (Kāx-e Ċehel sotūn), nalazi se u blizini velikog trga, a njena bašta sa jezerom ispred, jedan je od devet perzijskih bašta pod zaštitom UNESCO-a.

Od centra grada ka rijeci vodi Bulevar Abbasi, najpoznatija historijska avenija u Iranu. Na pola puta do rijeke, nalazi se najveći očuvani karavansaraj Perzije, koji je pretvoren u jedan od najluksuznijih hotela u Iranu – Hotel Abbasi. U ogromnoj unutrašnjoj bašti hotela, uređen je park sa drvećem, ružičnjacima i jezercima (po ugledu na perzijske bašte), i postavljene stolice sa stolovima za čaj (za goste hotela, ali i za one koji to nisu).

Iako osim zimi rijeka ne postoji, jer napravljena je brana koja tokom ljetnih mjeseci vodu kompletno usmjerava ka pustinjskim gradovima, pažnju privlaći nekoliko prelijepih mostova izgrađenih u vrijeme Safavida. Najljepši od svih, svakako su Most Siose pol (Sī-o-se pol)  u značenju 33 luka iz 1602, i nešto dalji most zvani Pol-e hadžu ili Prinčev most (Pol-e Xāğū) iz 1650. godine. Između njih, duž čitave južne strane rijeke, nalazi se dugačko šetalište koje vodi kroz predivni park sa drvoredima, fontanama, spravama za vježbanje, dječijim igralištima, itd.

Sa južne strane rijeke, još krajem XVI vijeka Šah Abbas I dio tadašnjeg predgrađa dodjelio je za oko 42.000 Jermena koji su pobjegli iz grada Džolfe (danas u autonomnoj republici Nahčivan, dijelu Azerbejdžana), pred invazijom Osmanlija. Kraj je prozvan Nova Džolfa (Ğolfā), i u njemu su tokom XVII vijeka izgrađene 24 jermenske crkve. Danas u Džolfi živi oko 5000 Jermena i aktivno je 9 crkvi. Iako je glavna i najvažnija crkva u Iranu - Vank Katedrala (Kelīsā-ye Wānk), poznata još i kao Crkva svetih sestara, obavezna stanica svih turista sa Zapada, vrijedi vidjeti i druge, manje crkve koje je u okolnim uličicama okružuju (Crkva Svete majke Božije i Svetog Betlehema, npr).

Džamija šejh Lutfullaha (Masğed-e Šeyx Lotfollāh)    -    Foto: Reza Vosughi

Isfahan je danas i ekonomsko, prosvjetno i kulturno središte šire oblasti Irana. Treći po veličini grad u Iranu dovršava metro koji će rasteretiti gradski saobraćaj. 

U široj gradskoj oblasti djeluje oko 2000 većih preduzeća, a posebno su jaka naftno-prerađivačka i avio industrija. U gradu djeluje sedam univerzitetai pedesetak kulturnih centara. Ovaj grad koji se nalazi u samom srcu Irana poznat jei kao rodno mjesto čuvenog ashaba Selmana Farsija, prvog iranskog muslimana.

Za kraj posjete Isfahanu, posjetite zurkane (zūrxāne), vježbaonicu drevnog perzijskog sporta i vještine, nastale tokom srednjeg vijeka, u vrijeme mongolskih osvajanja. Jednosatni, večernji spektakl kombinacija je igre, snage, vještine, uz vježbe sa čunjevima, metalnim spravama i održavanjem ravnoteže. Ritam vježbanja sportista unutar kružne „arene“, održava osoba koja sjedi na specijalnom „prijestolu“, u ćošku sportske vježbaonice, udarajući o bubanj i svirajući frulu.

Ukoliko se odlučite posjetiti Isfahan, onda nikako nemojte zaboraviti probati i kao jedinstven poklon kući ponijeti gez (gez-e esfahānī). Gez je tradicionalna iranska poslastica specifična za Isfahan. Kao jedan od sastojaka koristi se slatka bijela supstanca osobite biljke, jaja, bademi, pistacije i ružina vodica. Gez je jednostavno obavezan suvenir svih posjetitelja Isfahana.

(Ali Kapu palata)

(tzv: Drveni most)

(Hašt bahašt palata)

(Vrt ptica)

Jeste li znali?

"...da je Iran sedmi u svijetu prema broju izdanih knjiga; ispred Japana, Francuske i Italije?"